Ne znam postoji li ljepši osjećaj od onog koji me obuzme kada mala zelena biljčica proviri iz zemlje. Kada svojim trudom i ljubavlju stvorim novi život koji iz dana u dan raste i napreduje.
Impresionira me kako mogu svojim djelovanjem utjecati na stvaranje novog života i pridonijeti očuvanju prirode.
Biljke me opuštaju i volim svoje slobodno vrijeme odvojiti za njih. Njihov uzgoj nikada nije bio na veliko niti sam ikada živjela u džungli od biljaka, no svake godine posadim barem jednu i okružim se najdražim vrstama. Ta mala zelena, živa bića - tako tiha, a toliko moćna.
Cvijeće stvara poseban ugođaj i dodaje elegantnost i život kako u interijere tako i u eksterijere.
Ta me ljubav prema biljkama i cvijeću toliko obuzela da sam se ove godine odlučila na korak više. Nisu to samo nove pročitane knjige, novi praćeni blogovi, pregledani videozapisi iz kojih učim i vrtlari koji me inspriraju, već se radi o znatnijem uvođenju biljaka u naš svakodnevni život i kreiranju jedne vrste međuodnosa.
Na ovom mom novom početku postavila sam tri uzdignute gredice i u njih posadila i posijala nekih od svojih najdražih proljetnih cvjetnih favorita: islandske makove, kozmos, dalije, božure i divlju mrkvu. Iako će neki od njih u punom cvatu biti tek iduće godine, veselim se gledati ih kako svakim danom sve više rastu i napreduju. Veselim se čekanju.
"I must have flowers, always and always" C. Monet
Proljeće mi je najdraži dio godine jer priroda buja, cvjeta ... opire se svemu sumornom i prikazuje u svom najljepšem izdanju. Iako je to godišnje doba u kojem se sve budi i koje potiče na aktivnosti, ja, s druge strane, volim usporiti i doživjeti taj procvat. Volim puniti dušu novim životom i um inspiracijom koju takva priroda u meni budi. Posaditi biljku znači vjerovati u sutraI Ne prestajem sanjati i zapisivati svoje snove - za ostvariti ih upravo u jedno sutra.
Commentaires