Nakon aktivnog ljeta i svega što se odvijalo vezano, ali i nevezano uz sezonu, dolaskom jeseni su moj um i tijelo, baš kao i priroda, dojavili potrebu za smirenjem, usporenijim ritmom i odmorom, istovremeno obavijeni zahvalnošću i spoznajom da mi je najljepše upravo tu gdje jesam. I svaki trenutak, bio on nagrada samoj sebi ili izlaz iz loših emocija, proveden je upravo u ovom vrtu koji je tek na početku.
Volim ovo mjesto. Iako još službeno nismo preselili, osjećam ga kao svojim domom oduvijek. A prošla je tek godina dana, prva u kojoj sam kroz svaki mjesec mogla gledati ovaj vrt kako se mijenja. Naprosto me oduševljava i veseli me što ću sve više nadolazećeg vremena provoditi upravo u njemu.
