Pozdrav, dragi moji! Sa tugom se opraštam od ljeta. Razdoblja u godini kada ne trebamo izgovore za godišnji odmor, kada nema škole ni vrtića i puna je kuća djece, razdoblje lijenosti i dosade, ali i putovanja, punjenja baterija, generalnog čišćenja kuće i planova za nove početke. Razdoblja u kojem stajemo na loptu, preispitujemo sami sebe i odlučujemo što ćemo i kako ćemo dalje. Kao mala Nova godina.
Ove mi se godine raspored drugačije posložio i većinu sam ljeta provela radno. Vrućine sam doživjela tek na iscrpljenim licima ljudi, slušala o putovanjima, opeklinama, provodima, te višestrukim godišnjim odmorima. Moj je mene čekao na kraju ljeta. I dočekala sam ga kao ozebla sunce – nespremna, neorganizirana i iscrpljena. Od svih planova koje sam imala, neplanski smo spakirali kofere i otišli na more.
Tople sunčeve zrake, miris soli u zraku, zvukovi cvrčaka i dječjeg oduševljenja, kupanje u moru i trčanje po plaži – napunili su moje baterije do maksimuma. Naše je vrijeme bilo ispunjeno ranojutarnjim šetnjama, dječjim igrama, razgovorima o nebitnim stvarima, bezbrižnošću i smijehom. Svime onime što si u svakodnevici rijetko kada imamo vremena i mogućnosti dozvoliti, a itekako bismo trebali. Možda bismo bili zadovoljniji kada bismo pokušali? Ja svakako hoću! 🙂
Kako ste vi proveli ljeto?