Iako je već veljača, još uvijek nisam pisala o našoj zimi. Iako polako stiže proljeće, još uvijek nam nije pao snijeg. Iako vrijeme brzo prolazi, još uvijek sam zastala na danima iščekivanja, novim željama, obećanjima samoj sebi i novim ciljevima. Zapravo, pokušavam usporiti ovaj život koji besramno juri.
Katkad se ulovim kako brojim bore oko očiju kojih već polako ima sve više, a nisam uvidjela trenutak kada je stigla ona prva. Gledam svoje prve sijede vlasi, brojim još jednu novu godinu.
Ne bojim se odlaska, bojim se hoću li za postojanja u potpunosti ostvariti svoju svrhu. To je ujedno i razlog mojoj odluci za polaganim i svjesnijim pristupom životu, a opet žurim ostvariti sve što bih htjela za ono što mi ga najviše oplemenjuje - obitelj, prijatelje i dom.
Riječ "dom" ima posebno značenje. Tako kratka riječ, a znači toliko mnogo. Dom nisu samo zidovi, lijep namještaj, boje i dekoracije. Dom čine ljudi, ugođaj, način kako živimo, međusobni odnosi onih koji u njemu žive. Dom jest prostor, ali i zajednica. Dom su prije svega emocije, kolekcija svega onog što volimo na jednom mjestu, dom je ljubav.
Love begins by taking care of the closest ones - the ones at home ( Mother Theresa )
Dom je mjesto sa kojeg krećemo i na koji se vraćamo. U kojem boravimo kada su nam potrebni mir, odmor i ljubav. Dom su naši ukućani, osobe koje najviše volimo. I upravo zbog svega navedenog, moj cilj i moja svakodnevna motivacija i inspiracija jesu kreiranje doma koji nosi lijep osjećaj. Osjećaj pripadnosti, opuštenosti i lijepih emocija. To je proces koji nikada ne završava, ali koji nadahnjuje i nagrađuje.
Gledajući vrijeme unatrag, interesantno je kako se godinama stil života i prioriteti mijenjaju. Sazrijevajući uviđamo bit života, njegovu svrhu i sve ono što je doista važno za njegovu kvalitetu. Na to utječe sve ono što nas kreira kao osobe: iskustvo, ljubav, dobri i loši događaji, naše odluke, svjedočanstva nas i drugih i niz koječega drugog... svaki naš korak kroz život najbolja nam je lekcija. A posebno rastemo uz našu djecu.
Otkada sam postala majkom, dogodilo mi se ono što i, vjerujem, svakoj od nas u ulozi majke - potpuna promjena prioriteta, stila života, dnevni raspored i ritam, emocije, ali i djelovanje u smjeru stvaranja sretnog i zdravog okružja, doma i odgoja. Svakodnevno suočena toksičnošću, što u proizvodima koje svjesno ili nesvjesno unosimo u naš organizam, što u međuljudskim odnosima, prihvatili smo jedan drugačiji pristup svakodnevici - izbacivanju toksičnih tvari iz našeg doma i njegovanju međusobnih odnosa izražavanjem ljubavi, zahvalnosti i razumijevanja.
Želja mi je da moja djeca osjete ljubav i pripadnost, da budu svjesni kolika su mi inspiracija i motivacija na dobra djela, koliko me razvijaju kao osobu i kako mi pomiču granice sposobnosti svaki dan. Želim da budu empatični, zahvalni, ljubazni ljudi i radim na tome svaki dan. Trudim se i za njihovo zdravlje. Mnogo je toga na što možemo utjecati, birati hranu koja je zdrava, kozmetiku koja je prirodna, sredstva za čišćenje koja ne sadrže kemikalije, posvetiti im čim više vremena i slušati ih. Oni doista imaju mnogo toga za reći nam. I naučiti nas.
A home is one of our most important creations.
