Više ne volimo ići spavati u 21:00 sat. Naprotiv, i u 1:00 sat ujutro nam je veselo i Steli spavanje nije ni na kraj pameti.
Prvu večer mi nije bilo nimalo smiješno. Ujutro me čekalo rano buđenje i odlazak na posao koji podrazumijeva koncentraciju i dobro raspoloženje, a sat je otkucavao nesmiljenom brzinom. Vrijeme predviđeno za spavanje i odmor se skraćivalo, a curica je bila vedra, vesela i nimalo umorna. Odbijala je svaku mogućnost horizontalnog položaja, a meni se činilo da ću vrištati.
U jednom sam trenutku duboko udahnula i izdahnula, napravila 30 čučnjeva za razbuđivanje, a onda se dogodio “klik”. Gledajući to malo biće koje uživa u igri, grli me i ljubi sretna što je ne tjeram na spavanje, uzastopno ponavljajući još uvijek jednu od ukupno dvije riječi koje zna reći – MAMA, upitala sam se što je važnije od ovog trenutka? Apsolutno ništa.
Više nisam gledala na sat. Uživala sam u svakoj sekundi našeg druženja i igre. Sve dok me sama nije zagrlila i pokazala prema krevetu. Tada smo zajedno zaspale… sa osmijehom na licu.
I dalje je tako. Njena nova faza koja će, kao i svaka, proći tijekom vremena. I nećemo je pamtiti kao nešto neugodno, već ćemo imati lijepe uspomene na igru do kasno u noć.
(ukras za dječju sobu – girlanda od zvjezdica by Beebee design)
Vjerujem da je svaka mama takvo što iskusila. Kako ste vi gledale na to?
♡